Eisblumen doslovno znači "ledeni cvjetovi". To je prekrasna i pomalo neobična riječ koja opisuje one nježne, kristalne formacije koje se zimi stvaraju na prozorima.
U ovoj pjesmi, bend Eisblume koristi ovu metaforu kako bi opisao sebe i svoju glazbu. Oni su poput ledenih cvjetova – krhki, lijepi i cvjetaju u tami noći, previše posebni za grubost dana. Ova riječ savršeno dočarava melankoličnu i eteričnu atmosferu pjesme.
Zamisli one ledene kristale što se zimi nahvataju na prozorskom staklu dok je vani mrkli mrak. Upravo to su njemačke Eisblumen ("ledeni cvjetovi"), a bend Eisblume u ovoj mračnoj rock pjesmi pretvara tu hladnu sliku u pravi noćni štit. Tekst bježi od sunca: stih Der Tag macht alles grell und rau ("Dan čini sve blještavim i grubim") bez imalo oklijevanja odbacuje dnevnu svjetlost. Umjesto nje bira trenutak kad se grad prazni, lokve lede, a mraz mijenja rosu na travi. U toj tami likovi nisu slomljeni, nego postaju opasno lijepi, poput hladnih bića koja vladaju tišinom.
Pjesma se uopće ne srami svoje gotske drame. Stih Die Bleichheit die von unseren Wangen schneit / Macht uns wie Engel schön ("Blijedost koja sniježi s naših obraza / Čini nas lijepima poput anđela") zvuči teatralno i moćno u isti mah. Ta zimska blijeda lica traže samo jedno: da mjesec ostane zaklonjen oblacima kako ih sunce ne bi otopilo. Za njih je noć crna i hladna (Kalt und schwarz ist unsere Nacht), ali to nije kazna, već jedino sklonište gdje mogu procvjetati daleko od grubog svijeta.