Maison Lyrics in Croatian by Emilio Piano, Lucie

Vacille znači 'kolebati se', 'teturati' ili 'drhtati'. To je zanimljiv glagol koji opisuje nestabilnost ili nesigurnost.

U pjesmi, Emilio Piano koristi ovu riječ u stihu "Quand il vacille et se brise" (Kad se koleba i slomi), govoreći o krhkoj niti sreće. Metaforički opisuje kako sreća može biti nestabilna i lako se slomiti, čineći je vrlo poetskom i pamtljivom riječju.

Talijanski pijanist Emilio Piano udružio se s pjevačicom Lucie u nježnoj, klasičnoj skladbi „Maison” (Dom). Tekst zvuči kao niz iskrenih, pomalo zbunjenih pitanja koja dijete postavlja majci dok pokušava shvatiti odrastanje. Lucie se pita kamo idemo kad izgubimo dom („Où va-t-on / Quand on n'a plus de maison” [Kamo idemo / Kad više nemamo doma]) i uspoređuje to s cvijećem koje pokušava rasti ispod hladnog betona („Les fleurs sous le béton” [Cvijeće ispod betona]). Zanimljivo je i pitanje pretvaraju li se svi odrasli da sve znaju („Ou est-ce qu'on fait semblant, tout le temps” [Ili se samo pretvaramo, cijelo vrijeme]).

Ipak, pjesma ne ostaje u sumnjama i hladnim zimama. Svaki put kad postane preteško, stiže jednostavan i topao odgovor: iza svake oluje skriva se ljubav („Au-delà / De l'orage il y a / De l'amour” [S druge strane / Oluje nalazi se / Ljubav]). Pjevačica duhovito priznaje da će možda zauvijek imati bezbroj pitanja u glavi, ali od njih uvijek može stvoriti nove pjesme („Peut-être que j'en ferai des chansons” [Možda ću od njih napraviti pjesme]). Kada se nebo konačno otvori, sve se smiri i ponovno bude dobro.