Camelar je zanimljiv glagol koji znači 'zavoditi', 'šarmirati' ili 'nagovarati nekoga laskanjem'. Nije toliko uobičajen kao drugi glagoli za sviđanje, što ga čini jedinstvenim izborom.
U pesmi, Manu Chao peva "Me gusta camelar, me gustas tú" (Volim da zavodim, sviđaš mi se ti). Ovde se koristi u kontekstu flertovanja i šarmiranja, dodajući razigranu i koketnu notu pesmi. To je reč koja oslikava šarm i harizmu, savršena za ovu pesmu.
Ako postoji pesma uz koju odmah poželiš da spakuješ kofere i pobegneš negde na sunce, to je ova. Manu Chao u njoj pravi najjednostavniji i najzarazniji spisak stvari koje voli na svetu, ali se posle svake sitnice uvek vraća na istu osobu: „Me gustas tú” (Sviđaš mi se ti). Kroz brze stihove pominje avione, vetar, kišu, gitaru, rege ritam, pa čak i komšinicu i njenu kuhinju („Me gusta la vecina... me gusta su cocina”). Pominje i konkretna mesta: madridsku četvrt Malasanja („Me gusta Malasaña”), grad Korunju na severu Španije („Me gusta la Coruña”), kao i Kubu, Salvador, Nikaragvu i Gvatemalu. Tu je i španski sleng glagol camelar (zavoditi ili muvati), koji pesmi daje pravi ulični šarm.
Ipak, između svih tih lepih stvari i zaljubljenosti, pevač stalno upada u malu krizu i pita se šta da radi. Na francuskom jeziku ponavlja „Je ne sais pas... Je suis perdu” (Ne znam... Izgubljen sam), dok na španskom pita „¿Qué horas son, mi corazón?” (Koliko je sati, srce moje?). Taj spoj radijskih najava tačnog vremena po gradovima Latinske Amerike, španskih rima i francuskog lutanja čini pesmu neodoljivo opuštenom i savršenom za učenje svakodnevnih reči kroz ritam koji ne izlazi iz glave.