Loucos znači 'ludi' ili 'luđaci'. To je vrlo upečatljiva riječ koja se ponavlja u refrenu pjesme, naglašavajući središnju temu.
U kontekstu pjesme, Matias Damasio koristi ovu riječ kako bi opisao par čiju ljubav svijet smatra ludom jer se ponašaju nekonvencionalno – pričaju sami sa sobom na ulici, broje zvijezde i tetoviraju jedno drugome sliku na srcu. Pjesma slavi tu 'ludost' kao dokaz njihove duboke i jedinstvene ljubavi.
Znaš onaj osjećaj kad se zaljubiš preko ušiju pa te uopće nije briga što drugi misle? Upravo o tome pjevaju Matias Damasio i Héber Marques u ovom pop hitu. Pjesma počinje velikom tvrdnjom: Camões não inventou palavras para exprimir esse momento (Camões nije izmislio riječi da izrazi ovaj trenutak). Luís de Camões je, inače, najslavniji portugalski pjesnik iz 16. stoljeća, nešto poput njihovog Shakespearea. Damasio time poručuje da je njihova ljubav toliko snažna da ni najveći pjesnik u povijesti nema dovoljno dobar vokabular za nju. Odmah zatim prelazi u još luđe slike, govoreći da im anđeli plješću, oblaci tvore njihova lica na nebu, a grla su im promukla de tanto gritar te amo (od tolikog vikanja "volim te").
Ipak, srž pjesme je refren koji slavi slatko ljubavno ludilo. Ljudi sa strane ih ne razumiju i gledaju čudno, pa kažu: Mas o mundo nos chama loucos porque falamos sozinhos na rua (Ali svijet nas zove ludima jer pričamo sami sa sobom na ulici) i porque contamos estrelas no céu (jer brojimo zvijezde na nebu). Umjesto da se srame što izgledaju blesavo dok tetoviraju sliku voljene osobe na srce, oni samo kažu mas não liga não (nemoj se obazirati). To je topla, opuštena oda zaljubljenosti u kojoj snijeg pada u svako godišnje doba, a radio svira pjesme posvećene samo njima dvoma.