Törnen znači 'trnjem' ili 'bodljama'. To je reč koja odmah evocira sliku nečeg oštrog, bolnog i divljeg, što je u savršenom skladu sa mračnom i mističnom atmosferom pesme.
U tekstu, reč se pojavljuje u frazama kao što su "Likt Törnen Genom Kött" (Kao trnje kroz meso) i "under törnen" (pod trnjem), naglašavajući osećaj prodiranja, opasnosti i skrivene moći. Njena retkost u svakodnevnom govoru čini je posebno upečatljivom i intrigantnom.
„Likt Törnen Genom Kött“ znači „Poput trnja kroz meso“, a već naslov najavljuje težak, gotovo nadzemaljski svet. U stihovima vreme izlazi iz svog reda među granama obučenim u svilu: „Ur led är tiden bland kvistar, klädd i siden“ [Vreme je iščašeno među granama, obučeno u svilu]. Priroda ovde ne deluje pitomo. U mraku treba pronaći njen zaboravljeni jezik, dok lišće šapuće svoje pesme. Posebno je lepa, i pomalo jeziva, ideja da čovek „i evighet stiga ner“ [zauvek silazi] i postaje deo „eviga stämmor“ [večnih glasova].
Drugi deo tone još dublje: „I ljuslöst hav, i ändlös skugga“ [u moru bez svetlosti, u beskrajnoj senci], u dubokoj vodi gde vlada tišina i gde niko nema vlast nad nama. Trnje raste divlje, duše se u čistilišnoj vatri večno žvaću, a sve je obavijeno senkama i jesenjim lišćem. Pošto je ...and Oceans umetnik iz Finske, lako je razumeti zašto tekst zvuči kao hladna, mračna vizija prirode, ali sam tekst ostaje zagonetan: ne priča jasnu radnju, već niže slike pada, tišine, senki i povratka u neki bezvremeni svet.