Retouche znači 'retuširanje' ili 'popravka'. To je reč koja se obično koristi u kontekstu umetnosti, fotografije ili šminke, a ne svakodnevnog razgovora, što je čini zanimljivom.
U pesmi, stih "Voilà le portrait sans retouche" (Evo portreta bez retuširanja) opisuje ženu onakvu kakva jeste, bez ikakvih ulepšavanja ili maski. To naglašava iskrenost i autentičnost ljubavi, što je prelepa poruka u ovoj klasičnoj francuskoj pesmi.
Ova pesma je verovatno najpoznatiji opis zaljubljenosti u istoriji muzike, a u izvođenju italijanskog tenora Andrea Bočelija i originalnog glasa Edit Pjaf zvuči potpuno magično. Sam izraz la vie en rose doslovno znači „život u ružičastom”, što je francuski idiom za gledanje na svet kroz ružičaste naočare, bez briga i problema. Sve počinje jednostavnim fizičkim detaljima: pevač opisuje pogled zbog kog spušta oči (des yeux qui font baisser les miens) i smeh koji nestaje na usnama (un rire qui se perd sur sa bouche), nazivajući to iskrenim portretom bez ulepšavanja (le portrait sans retouche).
Kada te voljena osoba zagrli i šapuće ti na uvo (quand elle me prend dans ses bras, elle me parle tout bas), svakodnevne reči postaju ljubavne izjave (des mots d'amour, des mots de tous les jours). Tekst bez ikakvog stida slavi onu klasičnu, veliku romansu gde dvoje ljudi pripadaju jedno drugom za ceo život (c'est elle pour moi, moi pour elle dans la vie). Čim se ta osoba pojavi, srce automatski ubrzava ritam (mon coeur qui bat). Pesma te uči kako obični trenuci, poput šapata ili pogleda, u potpunosti menjaju način na koji doživljavaš svet oko sebe.