Bezlitośnie znači "nemilosrdno" ili "bez milosti". To je snažan prilog koji se ne čuje često u svakodnevnom govoru ili u svakoj pjesmi.
U ovoj pjesmi, Ania Iwanek ga koristi kako bi opisala kako je vatra "bezlitośnie zmienić miał Miasto w popiół" (nemilosrdno trebala pretvoriti Grad u pepeo). Ova riječ dodaje dramatičnost i intenzitet slici uništenja, čineći je vrlo upečatljivom i nezaboravnom.
„Miasto” Anie Iwanek, poljske umjetnice, uz Pati Sokół i Piotra Cugowskog, govori iz prostora između ruševina i nade. U pjesmi se prisjećamo „drugog svijeta” koji su dvoje ljudi nekoć dijelili: vrijeme se mjerilo ritmom njegovih koraka, a zajedno su trčali prema vatri koja je trebala pretvoriti grad u pepeo. Ipak, usred te slike razaranja ostaje ljubav. Pripovjedačica zatvara oči i zamišlja njegovo lice u svojim rukama, njihova spojena srca i obećanje ljubavi „aż po śmierć” [sve do smrti].
Najviše se pamti njezina tiha nada da će se on vratiti po nju i reći: „Wciąż kocham cię” [Još te volim]. Povratak bi donio i povratak ljeta, „blask sierpniowych barw” [sjaj kolovoških boja], pa grad ne bi prestao živjeti. Na kraju njih dvoje zamišljaju bijeg daleko, na mjesto gdje ih više ništa neće razdvojiti. Lijepa je to, pomalo filmska ideja: čak i grad koji je gotovo postao pepeo može ponovno oživjeti ako se dvoje ljudi vrati jedno drugome.