Gabbiano znači 'galeb'. To je zanimljiva riječ jer se ne pojavljuje često u svakodnevnim razgovorima ili u svakoj pjesmi, a ovdje ima posebnu ulogu.
U pjesmi, galeb simbolizira slobodu i putovanje, jer je donio djevojku na stijenu. To je poetska slika koja dodaje čaroliju priči o rođenju i dolasku voljene osobe.
Fabio Concato u ovoj nježnoj pop pjesmi pjeva o rođenju djeteta kroz čistu morsku bajku. Umjesto bolničkih soba, on dolazak na svijet opisuje kao čudo uz more: dijete naziva proljetnim cvijetom rođenim na stijeni s koje se skače u more ("Su quello scoglio in maggio è nato un fiore" [Na toj stijeni u svibnju rodio se cvijet]). Dok se prisjeća slavlja, pjesama i veselja u mjestu ("Tutti ubriachi di canzoni e di allegria" [Svi pijani od pjesama i veselja]), priznaje i da mu se sjećanja miješaju pa kroz smijeh kaže kako više ni sam ne zna je li se sve dogodilo na pijesku ili u kući njegova brata.
Najljepši dio teksta donosi sanjivu sliku o tome kako je beba zapravo stigla k roditeljima. Umjesto klasične rode, Concato zamišlja galeba koji nosi dijete s neba i spušta ga na stijenu ("Un passaggio da un gabbiano / Ti ha posata su uno scoglio ed eri tu" [Prijevoz na galebu / Spustio te na stijenu i to si bila ti]). Pjesma nosi miris toplog svibnja, prazne plaže i jednostavne roditeljske nježnosti dok jedno drugome govore da se drže za ruke i čekaju to malo proljetno sunce.