Niewdzięczny znači 'nezahvalan'. To je snažna reč koja se ne koristi svakodnevno i nosi duboko emotivno značenje.
U pesmi, Gosia Andrzejewicz peva o "niewdzięczny los" (nezahvalna sudbina), personifikujući sudbinu kao nešto što je nezahvalno i okrutno, jer joj je oduzelo voljenu osobu. Ova reč savršeno prenosi osećaj tuge i nepravde.
„Słowa“ znači „Reči“, a u ovoj pesmi reči voljene osobe imaju gotovo zaštitničku moć. One su „Tak lekkie jak słowika śpiew“ [Tako lake kao slavujev pevuš], ali i „Tak ciepłe jak pustynny deszcz“ [Tako tople kao pustinjska kiša]. Lirska junakinja pamti kako su je te reči nežno obavijale, tešile i uveravale da će ljubav trajati zauvek. Kaže da je sebe pronašla u toj osobi i da je ne može zaboraviti, jer je prisutna u svakom trenutku koji je okružuje.
Zatim pesma postaje tiša i bolnija: prošlo je više od godinu dana otkako te osobe nema, a „Niewdzięczny los zmienia życia bieg“ [Nezahvalna sudbina menja tok života]. Novi dan teško počinje, pa junakinja želi da sačuva voljenu osobu u sećanju i da veruje da se ništa nije dogodilo. Posebno joj se vraća obećanje: „Że kochasz / Że pragniesz bym była tylko z tobą tu na zawsze“ [Da me voliš / Da želiš da zauvek budem samo s tobom]. Ponavljanje reči „Na zawsze“ [Zauvek] zvuči kao pokušaj da se obećanje zadrži, čak i kada stvarnost više nije ista.