흩날리는 opisuje nešto što lagano leprša i rasipa se na vetru, poput latica ili pahulja. U pesmi se odnosi na cveće koje leprša pod blistavim nebom, stvarajući romantičnu i živopisnu sliku ljubavi koja tek procvetava.
Jimin, umetnik iz Južne Koreje, uz Locoa ovde pravi veselu ljubavnu poruku koja zvuči kao poziv celoj publici da se pridruži. Sve počinje 12. juna, a pripovedač želi da svaki dan pokloni sreću i konačno izgovori ono što je dugo bilo skriveno: „Volim te, dušo“ i „Želim da te držim za ruku“. Nema više premišljanja. On prilazi osobi koju voli i moli je da bude iskrena, dok joj obećava da će je zvati imenom i pustiti je da „procvetа“. To je simpatična slika: ljubav se ovde ponaša kao cvet koji samo treba nežnu pažnju.
Pesma zatim ubrzava kao prava mala parada. Zaljubljenost je toliko jaka da pripovedač ne može da je zaustavi, a voljena osoba mu ceo dan lebdi iznad glave. Kaže da bi, ako je dotakne, mogao da „pukne kao balon“, pa se osećanje još više uvećava. Nebo, rasuto cveće i zajednički džem stvaraju scenu punu pokreta i muzike. Pred kraj se podiže zavesa, pale se svetla, svi zauzimaju mesta, muzika kreće, a ruke idu iznad glave. Naslov zato lepo pristaje pesmi: ljubavno priznanje postaje razigran marš, kao da se cela bina sprema da proslavi njih dvoje.