Europapa je neologizam, kombinacija reči "Evropa" i "papa" (tata).
U kontekstu pesme, Joost Klein koristi ovu reč da stvori lik "Evropape", oca Evrope, koji putuje kontinentom i širi poruku jedinstva i ljubavi. To je duhovita i pamtljiva reč koja savršeno oslikava evrovizijski duh pesme.
Pripremi se za potpuno ludu vožnju! Holandski umetnik Joost Klein donosi nam pesmu „Europapa“, pravu eksploziju energije koja slavi putovanja bez granica, ali na veoma ličan i otkačen način. Joost počinje pesmu pozivom na zajedništvo: „Europe, let's come together!“ (Evropo, ujedinimo se!), a zatim kroz zarazni refren ponavlja „Welkom in Europa, blijf hier tot ik doodga“ (Dobrodošli u Evropu, ostajem ovde dok ne umrem). Iako gubi pasoš („m'n paspoort is verdwenen“) i nema novca za Pariz, on koristi maštu i raduje se što mu ne treba viza da sedne na bus za Poljsku ili voz za Berlin. Čak ubacuje i duhovitu holandsku frazu „neem de benen naar Wenen“ što doslovno znači „uzmi noge za Beč“, odnosno „pobegni / uhvati tutanj za Beč“.
Ipak, iza brzog ritma krije se i malo lutanja. Dok obilazi kontinent, Joost priznaje da beži od samog sebe („Ben aan het vluchten van mezelf“). U Nemačkoj je usamljen („Ich bin in Deutschland, aber Ich bin so allein“), a u Italiji ga i dalje nešto boli („Io sono in Italia, maar toch doet het pijn“). Nisu mu bitni ni francuski puževi (escargots), ni britanski fish 'n chips, ni španska paella (iskreno priznaje: „ne znam ni šta je to stvarno“). Umesto toga, na radiju sluša belgijskog izvođača Stromae-a i njegov hit „Papaoutai“, rešen da ne staje dok svi ne kažu: „Dat doet-ie goed“ (To dobro radi)!