IJzeren Gordijn doslovno znači „Željezna zavjesa”, povijesni naziv za političku i ideološku podjelu Europe tijekom Hladnog rata.
U pjesmi ptice slobodno lete preko Berlinskog zida i Željezne zavjese, za razliku od ljudi kojima je prelazak granice zabranjen. Taj snažan kontrast pretvara izraz u upečatljiv simbol čežnje za slobodom.
Klein Orkest vodi nas s jedne strane Berlinskog zida na drugu. U Istočnom Berlinu ljudi hodaju Unter den Lindenom, pokraj zastava, dok su Lenin i Marx još uvijek „op een voetstuk“ [na postolju]. Svi rade uz simbole čekića i srpa, a straža se mijenja u paradnom koraku. Pjesma zatim postavlja vrlo izravno pitanje: „wat is nou die heilstaat als er muren omheen staan?“ [kakva je to obećana, savršena država ako je okružena zidovima?] Ako moraš biti oprezan sa svojim mišljenjem, a onoga tko odstupa proglase ludim, koliko takva država zapravo vrijedi? Najslobodniji stanovnici grada ispadaju ptice: mogu letjeti s istoka na zapad i natrag, preko zida i Željezne zavjese, a nitko ih ne zaustavlja niti u njih puca.
Na zapadu je Kurfürstendamm, poznata berlinska ulica, prikazan kroz pornografiju, izloge, Mercedes, Colu i neonske pozive na ples, jelo, piće i kockanje. I ovdje pjesma brzo pokvari reklamni sjaj pitanjem: kakva je sloboda bez doma i posla? U Kreuzbergu mnogi Turci jedva preživljavaju, a prosvjedovati smiješ, kako kaže stih, „met je rug tegen de muur“ [s leđima uza zid]. Sloboda je pritom mnogo lakša ako imaš novca. Završna slika vraća ptice između dviju polovica grada, ali dodaje i ljudsku potrebu za kruhom: ponekad ga ima kod Memorijalne crkve Kaiser Wilhelm, a ponekad na Aleksandrovom trgu. Zato pjesma ne bira jednostavno između istoka i zapada. Podbada i socijalističku kontrolu i zapadnjački sjaj koji ne može svima ponuditi ni sigurnost ni kruh.