Heilstaat se prevodi kao „utopija“ ili „idealna država“. To je složenica od „heil“ (spas, blagoslov) i „staat“ (država), što je čini rečju sa dubokim značenjem.
U pesmi, ova reč se koristi ironično, dovodeći u pitanje da li je Istočna Nemačka zaista bila „heilstaat“ ako su ljudi živeli iza zidova i bez slobode govora. Njena upotreba u ovom kontekstu je veoma provokativna i tera na razmišljanje, što je čini nezaboravnom.
„Over De Muur“ („Preko zida“) vodi nas kroz podeljeni Berlin i namerno gleda i na Istok i na Zapad. U Istočnom Berlinu ljudi šetaju Unter den Lindenom, među zastavama, dok su Lenjin i Marks „još uvek na postolju“, a radnici nose simbole čekića i srpa. Pesma zatim postavlja vrlo direktno pitanje: „wat is nou die heilstaat / als er muren omheen staan?“ [kakva je to idealna država ako su oko nje zidovi?] Socijalistička „heilstaat“, odnosno obećana savršena država, ne zvuči mnogo savršeno kada čovek mora oprezno da pazi šta govori, a onaj ko odstupa od većine može biti proglašen ludim.
Na drugoj strani zida je Zapadni Berlin, Kurfürstendamm, sa pornografijom, peep-show lokalima, Mercedesima, kolom i neonskim reklamama koje pozivaju na ples, jelo, piće i kockanje. I ovde pesma odbija lak odgovor: kakva je sloboda ako nemaš kuću ni posao, ako ljudi u Kreuzbergu jedva preživljavaju, a demonstracije možeš da organizuješ samo „met je rug tegen de muur“ [s leđima uza zid]? Najlepša i najduhovitija slika dolazi od ptica: one lete iz Istočnog u Zapadni Berlin i nazad, preko zida i Gvozdene zavese, jer ponekad žele jedno, a ponekad drugo. Završni stih o hlebu kod Gedächtniskirche u Zapadnom Berlinu i na Aleksanderplacu u Istočnom Berlinu spušta velike reči o slobodi i socijalizmu na sasvim običnu potrebu: gde danas ima hleba?