Loucos znači 'ludaci' ili 'ludi'. To je snažna reč koja se koristi za opisivanje nekoga ko se ponaša nekonvencionalno ili strastveno.
U pesmi, Matias Damasio koristi ovu reč da opiše kako svet doživljava zaljubljeni par. On peva: "Mas o mundo nos chama loucos" (Ali svet nas zove ludacima), jer se ponašaju neobično zbog svoje ljubavi, kao što je pričanje sami sa sobom na ulici ili brojanje zvezda. Ova reč savršeno hvata suštinu njihove intenzivne i nekonvencionalne ljubavi.
Znaš onaj osećaj kada se toliko zaljubiš da potpuno izgubiš kompas za svet oko sebe? Upravo o tome pevaju Matias Damasio i Héber Marques u pop baladi „Loucos” (Ludi). Pesma počinje prilično smelo – stihom da čak ni čuveni portugalski renesansni pesnik Luis de Kamois (Luís de Camões) nije uspeo da izmisli reči za takvu ljubav (Camões não inventou palavras [Kamois nije izmislio reči]). Toliko viču jedno drugom da se vole da im glas puca (De tanto gritar te amo [Od tolikog vikanja volim te]), a zamišljaju kako oblaci na nebu crtaju njihov lik dok im i sami anđeli aplaudiraju.
Ipak, glavni štos pesme je u tome što ih svi posmatraju kao čudake. Refren jasno kaže da ih svet zove ludacima jer pričaju sami sa sobom na ulici (falamos sozinhos na rua), broje zvezde na nebu (contamos estrelas no céu) i tetoviraju lik voljene osobe pravo na srcu (tatuamos nossa imagem no coração). Sve im deluje toliko nestvarno da sneg pada u svako godišnje doba (cai neve em todas as estações). Na kraju, njihova poruka je potpuno jednostavna: neka svet priča šta hoće, samo ignoriši to (Mas não liga não [Ma ne mari za to]).