Hjärtansfröjd doslovno znači „radost srca“. To je starinski i poetičan izraz koji se retko sreće u svakodnevnom govoru, što ga čini zanimljivim i jedinstvenim.
U ovoj pesmi, „Kom hjärtansfröjd“ je poziv voljenoj osobi, ali i naziv za biljku, maćuhicu. Ova dvostruka upotreba dodaje slojevitost i šarm, jer se poziva i na voljenu osobu i na lepotu prirode.
„Uti vår hage“ nas vodi u romantičan vrt ili livadu gde rastu plave bobice: „Uti vår hage där växa blå bär“ [U našem vrtu rastu plave bobice]. Voljena osoba je pozvana da se sastane baš tamo: „Vill du mig något, så träffas vi där“ [Ako želiš nešto od mene, sastanimo se tamo]. Refren ponavlja nežni poziv „Kom hjärtansfröjd“ [Dođi, radosti mog srca], dok se nižu imena cveća i mirisnih biljaka: ljiljani, akvilegija, ruže, žalfija i slatka nana.
U drugoj strofi cvetovi čak „bjuda till dans“ [pozivaju na ples], a govornik nudi da voljenoj osobi napravi venac: „Vill du, så binder jag åt dig en krans“ [Ako želiš, napraviću ti venac]. Na kraju nema mnogo okolišanja: među svim cvećem i bobicama, baš ta osoba je najdraža: „Men utav alla du kärast mig är“ [Ali od svih, ti si mi najdraža]. To je jednostavna, nežna scena susreta u prirodi, sa dovoljno cveća za ples, mirisnu krunu i vrlo jasnu izjavu ljubavi.