Riječ "Tramonti" znači "zalasci sunca". To je slikovita i poetična riječ koja odmah evocira snažne vizualne i emocionalne asocijacije.
U kontekstu pjesme "Luce (Tramonti A Nord Est)", zalasci sunca nisu samo prirodni fenomen, već i metafora za kraj nečega, ali i za ljepotu i nadu koja se rađa iz tog kraja. Elisa pjeva o "tramonti della mia terra" (zalascima sunca moje zemlje), povezujući ih s osjećajem doma i introspekcije, što ovu riječ čini izuzetno privlačnom i dubokom.
Elisa ovdje traži potpuno otvoren razgovor, bez maski i pretvaranja. Već na samom početku moli drugu osobu riječima: "Parlami, come il vento fra gli alberi" (Pričaj mi, kao vjetar među drvećem), tražeći prirodnu i iskrenu komunikaciju. Priznaje vlastitu ranjivost: "Non ho difese ma ho scelto di essere libera" (Nemam obrane, ali odabrala sam biti slobodna). U cijeloj pjesmi nema skrivanja iza ponosa; ona otvoreno kaže "Ora so piangere, so che ho bisogno di te" (Sada znam plakati, znam da te trebam), jer je istina jedino do čega joj je stalo.
Središnji motiv pjesme vrti se oko povezanosti dvoje ljudi kroz tugu i nadu. Slika "Siamo nella stessa lacrima, come un sole e una stella" (U istoj smo suzi, kao sunce i zvijezda) spaja nespojivo, dok stih "Luce che cade dagli occhi, sui tramonti della mia terra, su nuovi giorni" (Svjetlost koja pada iz očiju, na zalaske sunca moga kraja, na nove dane) donosi osjećaj novog početka unatoč boli. Pjesma završava snažnim pozivom na slušanje: nakon niza ponavljanja "Ascoltami" (Slušaj me), zadnja riječ se neočekivano mijenja u "Ascoltati" (Poslušaj se/poslušaj samoga sebe), prebacujući fokus s njezinog glasa na tvoju vlastitu nutrinu.