Dondersgoed је колоквијалан и изражајан начин да се каже „веома добро“ или „сасвим јасно“, често са значењем „проклето добро знам“. Реч потиче од donder („грмљавина“), што јој даје снажан, готово узвични тон.
У песми, „Ik weet dondersgoed dat dit niet echt bestaat“ значи: „Врло добро знам да ово није стварно“. Иако зна да је њена нада нереална, осећања су јој и даље прејака, па ова необична реч наглашава унутрашњи сукоб.
U pesmi „Ik Wil Dat Je Liegt“ („Želim da lažeš“), Hannah Mae iz Holandije, uz Maksima, prati osobu koja ponovo ide poznatom rutom do bivše ljubavi. „Minuutje lopen en dan lijn 7“ („Minut hoda, pa linija 7“) zvuči sasvim svakodnevno, ali iza tog puta krije se obećanje da je ovo poslednji dolazak: „Ik zweer dat dit de laatste keer zal zijn“ („Kunem se da će ovo biti poslednji put“). Problem je u tome što je ta osoba isto obećanje već izgovorila bezbroj puta. Zato moli drugu stranu da kaže da se ništa nije promenilo, da joj je i dalje potrebna i da je baš ona „de ware“ („ona prava“). Najzanimljiviji deo je ujedno i najneobičniji: ne traži istinu, već laž, samo da bi još jednom mogla da veruje.
„Al wordt het niets“ („Čak i ako od toga ne bude ništa“) i „Blijf maar hier“ („Samo ostani ovde“) pokazuju da osoba zna kako se ova priča verovatno završava, ali ipak želi još malo vremena u toj izmišljeno sigurnoj verziji odnosa. Prošlo je tek šesnaest sati, a u glavi već vidi tu osobu na kauču, u svom naručju, dok joj prolazi rukama kroz kosu. Kaže: „Ik weet dondersgoed dat dit niet echt bestaat“ („Vrlo dobro znam da ovo zapravo ne postoji“). Izraz „dondersgoed“ je snažan, razgovorni način da se kaže „itekako dobro“. Srce je i dalje zauzeto, iako bi razum trebalo da nastavi dalje. Baš zato se refren vraća kao molba: pusti me da poverujem još samo jednom.