Reč "Musa" (Muza) se odnosi na inspirativnu figuru, često božanstvo ili personifikaciju umetnosti, koja umetnicima pruža kreativnu inspiraciju.
U pesmi "Vivo Per Lei", Andrea Bočeli koristi "Musa" da opiše muziku kao svoju najveću inspiraciju i životnu strast. On peva: "È una Musa che ci invita a sfiorarla con le dita" (Ona je Muza koja nas poziva da je dodirnemo prstima), što prelepo dočarava kako muzika inspiriše i pokreće umetnike.
Ako na prvo slušanje pomisliš da Andrea Bočeli i Đorđa pevaju o nekoj fatalnoj ženi, nisi jedini! Ceo tekst se poigrava tom idejom, ali istina je mnogo bolja: ta tajanstvena „ona“ zapravo je muzika. Bočeli odmah na početku kaže: „Mi è entrata dentro e c'è restata“ (Ušla je u mene i tu ostala), dok Đorđa dodaje da nema mesta ljubomori jer ona pripada svima koji osećaju prazninu, poput nekoga ko sam sedi u sobi kraj stereo uređaja. Pesma muziku prikazuje kao muzu koju dodiruju prstima preko klavira („Attraverso un pianoforte“), pa čak i kao silu koja drži smrt podalje.
Posebno mi se sviđa koliko su iskreni oko muzičarskog života. Nije sve uvek bajkovito; ona te tera da se vučeš iz grada u grad („Girare di città in città“), a ponekad te i udari u glavu, mada kažu da je to udarac koji ne boli („È un pugno che non fa mai male“). Na kraju, Bočeli priznaje da nema drugog izlaza jer muziku nikada nije izdao („Perché la musica lo sai / Davvero non l'ho mai tradita“). Ona mu daje slobodu kroz pauze i note, i oboje se slažu da bi, čak i kad bi imali još jedan život, ponovo živeli samo za nju.