Lohduttomin je superlativ od reči lohduton, što znači 'neutješan' ili 'beznadežan'. Dodavanjem sufiksa -min dobijamo 'najneutješniji' ili 'najbeznadežniji'.
U pesmi, Anna Puu koristi ovu reč da opiše pravilo koje je najteže prihvatiti: Emme saa tarvita toisiamme / Niin että vajotaan / Emmekä elää voi omillamme / Tämä on sääntö lohduttomin (Ne smemo trebati jedno drugo / Tako da potonemo / Niti možemo živeti sami / Ovo je najneutješnije pravilo). Ova reč savršeno prenosi dubinu emocionalne borbe i težinu zabranjene ljubavi.
„Säännöt Rakkaudelle“ znači „Pravila za ljubav“. Anna Puu u ovoj pesmi zamišlja dvoje ljudi koji se snažno privlače, ali pokušavaju da tu privlačnost drže pod kontrolom. Prvo pravilo glasi: „Me emme saa haluta toisiamme“ [Ne smemo želeti jedno drugo], kako zbog toga ne bi lagali svoje voljene kod kuće. Zatim dolazi zabrana da se izgovori: „Mitäpä jos kaiken riisuisimme?“ [A šta ako bismo sve skinuli?]. Ta rečenica je direktna i pomalo opasna, jer bi mogla da otvori „poslednju kapiju“ između njih.
Refren ponavlja ideju da moraju da izmisle pravila za ljubav: da vole samo u njihovim granicama, da na vreme uspore na raskrsnicama i „kääntyä kotiin ajoissa“ [vrate se kući na vreme]. Ipak, pravila postaju sve teža. Ne smeju da se gledaju tako da otkriju istinu, ne smeju da zavise jedno od drugog toliko da više ne mogu sami. Poslednje pravilo donosi najveći preokret: „Emme saa hylätä toisiamme / Entä jos sittenkin rakastumme?“ [Ne smemo napustiti jedno drugo / A šta ako se ipak zaljubimo?]. Pesma tako ostavlja dvoje ljudi između želje i odgovornosti, dok njihova pažljivo napravljena pravila počinju da liče na nešto što ljubav teško može da posluša.