Fiori se prevodi kao „jeza“ ili „trnci“. To nije uobičajena reč u svakodnevnom govoru, ali je veoma ekspresivna i često se koristi u poeziji i pesmama da opiše snažne emocije.
U ovoj pesmi, Dan Balan peva: „Dar cât de adânc Trezesc fiori“ (Ali kako duboko Bude jezu/trnce). On koristi ovu reč da opiše kako sećanja i melodije iz prošlosti izazivaju snažne, duboke emocije, gotovo fizičke senzacije, koje se ponovo bude u noći. To je reč koja dodaje dubinu i intenzitet osećanjima u pesmi.
Moldavski muzičar Dan Balan u pesmi Printre Culori (Među bojama) vodi nas pravo u letnju nostalgiju kroz alternativni zvuk. Pesma miriše na prošlost: stihovi spominju miros de tei (miris lipe) i sub frunze de nuci (pod lišćem oraha), dok se pevač priseća mladalačke ljubavi rečima doar doi copii în vară (samo dvoje dece u letu). Ponavlja se želja da ponovo oseti tu nekadašnju snagu: să pot iubi ca atunci (da mogu da volim kao tada), prisećajući se kako su noću leteli i padali zajedno.
Sve prošle uspomene ostaju svetionik za sadašnjost, što lepo objašnjava stih tot ce-a fost trăieşte ca punct de reper (sve što je bilo živi kao orijentir / tačka oslonca). U rumunskom izraz eram în film (doslovno: bili smo u filmu) opisuje onaj osećaj kada vam je toliko lepo i nestvarno da deluje kao filmska scena. Balan gradi ceo svet oko noći i boja, gde muzika budi zaboravljene osećaje i vraća krila: din nou zburam în doi, cresc aripile-n noi (ponovo letimo udvoje, rastu krila u nama).