Martılar Lyrics in Serbian by Edis

Boynu bükük doslovno znači „pognutog vrata“, ali se u turskom koristi za nekoga ko je tužan, slomljen ili utučen. U stihu „boynu bükük şarkılar“ opisuje tužne pesme koje zvuče kao da su izgubile nadu, što ovom izrazu daje snažnu i poetsku emotivnu težinu.

U pesmi „Martılar“ Edis peva iz ugla osobe koja ne ume da prihvati odlazak voljene osobe. Ona mu pušta „boynu bükük şarkılar“ [tužne pesme, doslovno: pesme spuštenog vrata], a on ćuti „anıların hatırına“ [zarad uspomena]. Najjača molba dolazi u stihu „Sen yoksan ölümden ne farkı var, gel etme“ [Ako te nema, koja je razlika između toga i smrti, nemoj tako], pa zatim: „Dön artık üzülecek martılar“ [Vrati se, galebovi će se rastužiti]. Galebovi ovde postaju pomalo neobičan, ali upečatljiv znak njegovog čekanja. Kao da je čitav prizor uz more pogođen njenim odlaskom.

U refrenu i strofama ljubavnik čas moli, čas preteruje, čas pokušava da se razdrma. Kaže: „Yine bana gel ben kölen olurum“ [Vrati mi se, biću tvoj rob], a voljenu osobu naziva „tel“ u odnosu na gitaru i „ilaç“ [lek] za svoje rane. Zatim priznaje da bez nje uveče „deliricem“ [poludeću], dok ga proganjaju ljudi koji mu se motaju za petama. Stih „Böyle sevmeden anlamazlar“ [Neće razumeti dok ne vole ovako] zvuči kao njegova odbrana: ko nije osetio ovakvu želju, ne može da shvati zašto mu „kan damarda“ [krv u venama] ne miruje. Najduhovitiji preokret je „Kumar gibi aşkı şansım yok“ [U ljubavi kao u kocki nemam sreće], jer se odmah vraća na istu misao: šta god da radi, „yine sen“ [opet ti] mu je u glavi. To je pesma o čekanju, preklinjanju i nemogućnosti da se od uspomena napravi mir.