Eisblumen se doslovno prevodi kao „ledeni cvetovi“ ili „mrazni cvetovi“. To je prelepa i slikovita reč koja se odnosi na formacije leda koje se stvaraju na prozorima tokom zime, podsećajući na delikatne cvetove.
U kontekstu pesme, „Eisblumen“ je centralna metafora. Bend se poredi sa ovim ledenim cvetovima, opisujući sebe kao bića koja „cvetaju u noći“ i „previše su lepa za dan“, naglašavajući njihovu jedinstvenost, krhkost i pripadnost tami. Ova reč savršeno dočarava gotičku i melanholičnu atmosferu pesme.
Zamisli one ledene šare koje zimi osvanu na prozorima: to su doslovno Eisblumen („ledeni cvetovi”). Nemački rok sastav Eisblume uzima baš taj motiv i stvara mračnu, hladnu himnu za sve noćne ptice. Kroz stihove se dan prikazuje kao nešto neprijateljski nastrojeno: Der Tag macht alles grell und rau („Dan čini sve drečavim i grubim”), pa se tek kad padne mrak i Der Abend wandelt Tau zu Reif („Veče pretvara rosu u mraz”) pojavljuje prava lepota. Grad krije svoje pravo lice sve dok noć ne stupi na scenu, a barice se ne zalede.
Glavna poruka je ponos u izolaciji i tami. Stih Wir sind wie Eisblumen / Viel zu schön für den Tag („Mi smo kao ledeni cvetovi / Previše lepi za dan”) zvuči skoro prkosno i pomalo teatralno, posebno uz deo gde bledo lice koje sija poredi sa anđelima zbog kojih bi drugi trebalo da kleknu. Umesto da traži toplotu ili sunce, pesma bira mraz i noć bez mesečine: Kalt und schwarz ist unsere Nacht („Hladna i crna je naša noć”). Ako voliš gotski rok prizvuk i stihove koji slave hladnoću umesto sunca, ova pesma te vodi pravo u taj zaleđeni noćni svet.