Onbezonnen znači 'bezobzirno' ili 'nepromišljeno'. To je zanimljiva riječ koja opisuje stanje nevinosti i slobode, bez brige o posljedicama.
U pjesmi, Froukje pjeva o "onbezonnen dagen in de zon" (bezobzirnim danima na suncu), evocirajući nostalgiju za vremenom kada je život bio jednostavniji i bezbrižniji. Ova riječ savršeno dočarava osjećaj mladosti i slobode prije nego što su se pojavile životne brige.
U pjesmi „Onbezonnen” nizovi vremena djeluju potpuno pomaknuto: „Zeven dag aan mandaag” [sedam dana zaredom ponedjeljak], „Elf maande herfst” [jedanaest mjeseci jeseni] i „Elke dag volle maan” [svaki dan pun mjesec]. To je pomalo smiješna, ali i tjeskobna slika svijeta u kojem se dani više ne razlikuju. Govornica se probudila iz nečega i sada se više ne može vratiti na staro: „Als je eenmaal ontwaakt bent, kom je nooit meer in slaap” [kad se jednom probudiš, više ne možeš zaspati]. Posvuda vidi mračne stvari „in het volle licht” [na punom svjetlu], dok svi imaju mišljenje i svi su uzavreli. Zato iskreno ponavlja: „Ik weet niet wat ik moet zeggen, ik weet niet wat ik moet doen” [ne znam što reći, ne znam što učiniti].
Refren se vraća u vrijeme „onbezonnen”, što znači bezbrižno, nesmotreno ili pomalo nepromišljeno: „dagen in de zon, eindeloze nachten” [dani na suncu, beskrajne noći]. To nije čista nostalgija. Govornica kaže da više ne zna tko je bila prije svega toga, osim da je još mlada. U drugom dijelu priznaje da je mislila kako sve zna, ali što joj je obzor širi, to više zaboravlja, a što više zna, to više griješi. Slika „een bubble is fragiel” [mjehurić je krhak] lijepo opisuje sigurnost koja se lako raspadne, dok „de kermis” [sajam] postaje hladan i bez radosti ako se čovjek ne zna prilagoditi. Ipak, ostaje mala nada: „Het komt wel weer” [opet će biti dobro], a snovi su još uvijek u boji.