Naufragio doslovno znači "brodolom". To je snažna i dramatična riječ koju ne čujete u pjesmama svaki dan.
Iako se ne pojavljuje u ovim stihovima, riječ je izabrana kao primjer zanimljive riječi iz uputa. U kontekstu pjesme, koja govori o životu ispunjenom usponima i padovima, "naufragio" bi se moglo metaforički koristiti za opisivanje osjećaja izgubljenosti ili sloma, što bi dodalo dubinu i dramatičnost tekstu.
Marco Mengoni u pjesmi "In Tempo" slaže brze crtice iz svakodnevice: kauče kupljene na rate (divani presi a rate), znoj i kruh (sudore e pane), američke kultne serije (serie cult americane) i one tihe uzdahe iza zatvorenih vrata (sospiri dietro a porte chiuse). Sve to zvuči poznato i pomalo monotono, dok te iznenada ne trgne stih o bijegu: sjesti u auto usred noći bez karte i namjerno se izgubiti na cesti (ed apposta perderemo la strada).
Središnji dio pjesme nosi prilično nadrealan osjećaj. Marco pjeva o tome kako ga na vrijeme budi živopisan san u kojem vidi vlastitog dvojnika (un sosia di me stesso) i slobodnog zatvorenika (un prigioniero libero). Pokušava vrištati, ali glas jednostavno ne izlazi (grido, ma la mia voce non esiste). Pjesma se vrti oko tog sudara: s jedne strane su male, obične navike, a s druge snažna potreba da se trgneš prije nego što bude prekasno.