Naufragio doslovno znači "brodolom". To je snažna i dramatična reč koju ne čujete u pesmama svaki dan.
Iako se reč "naufragio" ne pojavljuje direktno u tekstu, koncept "brodoloma" je snažno prisutan kroz metafore i osećanja. Pesma govori o životnim usponima i padovima, o "kolapsima" i "predajama" (arrese), što evocira osećaj da se život ponekad oseća kao brodolom. Ova reč savršeno sažima osećaj ranjivosti i otpornosti koji prožima celu pesmu.
Italijanski pop pevač Marko Mengoni u pesmi In Tempo ređa gomilu sitnih, realnih slika iz svakodnevice. Tu su stari stanovi sa prigušenim svetlom, kauči kupljeni na rate (divani presi a rate), prepune stanice i gledanje kultnih američkih serija (serie cult americane). Dok peva o znoju, hlebu i hodanju starim ulicama u novim patikama (camminare vecchie strade con le scarpe nuove), on zapravo pravi inventar života punog i lepih trenutaka i udaraca ispod pojasa (colpi bassi).
Sve to prekida refren gde se pojavljuje bizaran, ali moćan unutrašnji konflikt. Peva o živom snu koji ga budi na vreme (un sogno così vivido), susretu sa sopstvenim dvojnikom u ogledalu i osećaju kada vrištiš, a glasa nema (Grido, ma la mia voce non esiste). Na kraju nudi bekstvo bez žurbe: odlazak noću, bez karte i sa planom da se namerno zaluta na putu (apposta perderemo la strada).