Minibar je reč koja se direktno prevodi kao "minibar". Iako je to reč koju prepoznajemo, u kontekstu pesme dobija zanimljiviji prizvuk.
U pesmi, Tokio Hotel peva: "Das Licht kommt aus der Minibar" (Svetlo dolazi iz minibara). Ova rečenica stvara sliku intimne, pomalo mračne hotelske sobe, gde je jedini izvor svetlosti minibar. To je detalj koji doprinosi atmosferi tajanstvenosti i ekskluzivnosti, čineći reč Minibar više od običnog predmeta – postaje simbol trenutka.
Svi znamo onaj izgovor: „Samo ćemo da pričamo”. Nemački pop-rok bend Tokio Hotel u pesmi „Reden” uzima baš taj scenario i smešta ga u hotelsku sobu broj 483 („Zimmer vier acht drei”). Atmosfera je mračna i skrivena od sveta; jedino svetlo dopire iz otvorenog frižidera („Das Licht kommt aus der Minibar” / „Svetlo dolazi iz minibara”). Napolju vlada totalni haos jer svi zovu i vuku pevača na svoju stranu („Die ganze Welt ruft an / Alle zerren an mir”), ali iza zatvorenih vrata postoji samo ta jedna osoba.
I onda sledi potpuno predvidiv, pomalo smešan obrt. Plan o neobaveznom razgovoru brzo propada čim uđu unutra: „Wir wollten nur reden / Und jetzt liegst du hier / Und ich liege daneben” („Hteli smo samo da pričamo / A sada ležiš ovde / I ja ležim pored”). Izraz nur reden ovde služi kao klasičan paravan za zbližavanje, dok spoljni svet nestaje. Reči pesme su direktne, bez okolišanja: dok joj posmatra lice i usne, moli je samo da uspori („Red langsam bitte nicht zu schnell” / „Pričaj polako, molim te, ne prebrzo”), birajući izolaciju hotela umesto bilo kakve buke napolju.