Födelsedagshotell doslovno znači „rođendanski hotel” i neobična je švedska složenica od riječi födelsedag („rođendan”) i hotell („hotel”). U pjesmi priziva posebno mjesto povezano s prošlim rođendanom i uspomenama na odnos koji je završio, što ovoj neobičnoj riječi daje nostalgičan i tajanstven ugođaj.
Veronica Maggio u ovoj pjesmi susreće bivšu osobu u Stockholmu, među poznatim ulicama i starim navikama. Pripovjedačica vidi isti osmijeh i iste niske cipele, prisjeća se „allt som var du och jag“ [svega što smo bili ti i ja], ali zna da se to više neće vratiti. Skanstull je dio Stockholma, a „en vanlig Skanstullskväll“ [jedna obična večer u Skanstullu] zvuči gotovo svakodnevno, što susret čini još neugodnijim. Druga osoba pokušava se ponašati kao da je sve u redu, čak joj opet nudi cigaretu, ali sada „som fienden“ [kao neprijatelju]. Pitanje „Hur fan kan du spela glad?“ [Kako, dovraga, možeš glumiti da si sretan?] namjerno je grubo i izravno.
Najvažnija rečenica stalno se vraća: „jag glömmer aldrig bort vad du gjort“ [nikad neću zaboraviti što si učinio]. Zato naslov i upozorenje „Du får passa dig som satan“ [Moraš se dobro paziti, dovraga] zvuče kao prijetnja, ali i kao način da sebi vrati kontrolu. U završnici pripovjedačica hoda po njegovu kvartu, zamišlja razgovor, no kad se svjetlo u njegovu predvorju ugasi, ipak odlazi kući. Nije mu rekla sve što je htjela, ali sjećanje nije nestalo. Baš je u tome snaga pjesme: nostalgija za onim lijepim postoji, no preko onoga što je učinjeno ne može se prijeći.