Plénitude znači 'punina', 'potpunost' ili 'ispunjenost'. To je snažna riječ koja opisuje stanje potpune sreće, zadovoljstva i mira.
U kontekstu pjesme, ova riječ se koristi za izražavanje osjećaja cjelovitosti i ispunjenosti koji se pronalazi u prisutnosti voljene osobe, unatoč paradoksima života. Stih "Paradoxe et plénitude, avec toi doucement" (Paradoks i punina, s tobom nježno) naglašava kako se suprotnosti mogu spojiti i stvoriti osjećaj potpune harmonije.
„En Nuit” prati dvoje ljudi koji se pokušavaju izvući iz dosade, tuge i uspomena koje bole. Jedna osoba piše o vremenu koje prolazi, dok druga živi s onim što su si rekli. Slike su noćne i pomalo filmske: „La nuit, la lune, le feu, l’orage” [Noć, mjesec, vatra, oluja], tamne ulice i vjetar. U stihu „Dans les rues sombres, on bât l’ennui” [Na mračnim ulicama tučemo dosadu] dosada gotovo postaje protivnik. Lijepa je i pomalo smiješno dramatična ideja: ne bježe od čudovišta, nego od dosade.
Refren je nježan poziv prijatelju da podigne glavu: „J’aimerais chasser ta nostalgie” [Volio/voljela bih otjerati tvoju nostalgiju] i „À deux, on est plus forts que l’ennui” [Udvoje smo jači od dosade]. Francusko on ovdje znači „mi”, a à deux doslovno „nas dvoje”. Zatim slijedi cijela noć bijega: hodanje gradom, ležanje bez pokreta, trčanje, skakanje i plesanje na kiši. Usamljenost se ne skriva, nego se prihvaća: „Embrasser ma solitude” [Prigrliti svoju samoću]. Ipak, uz drugu osobu vrijeme je lakše podnijeti. Kad sve posivi, ljudi umore, a suze i sjećanja ponovno navale, pjesma se vraća istoj jednostavnoj misiji: podigni glavu, budi hrabar i ostani uz mene.