Boso znači 'bosonog'. To je jednostavna, ali snažna reč koja odmah dočarava sliku slobode i povratka prirodi.
U pesmi, pevač govori o odbacivanju materijalnih stvari i povratku suštini, obećavajući da će ići "boso" kada dođe vreme. Ova reč simbolizuje oslobađanje od tereta i prihvatanje jednostavnijeg života, što je centralna tema pesme.
„Boso“ je pesma o stvarima koje ostaju po strani, iako još kao da čekaju da budu korisne: „Nieużyty frak, dziurawy płaszcz, znoszony but, zapomniany szal“ [Nenošeni frak, pocepani kaput, iznošena cipela, zaboravljeni šal]. Odeća je stara i nemoderna, ali pesma joj daje ljudske osobine: „Każda rzecz o czymś śni“ [Svaka stvar o nečemu sanja], a zatim dodaje da još želi da bude moderna pre nego što tiho nestane. Tu su i izgubljeni kišobran koji čeka kišu i sat koji ne zna kako da živi bez ruku svog vlasnika. Pomalo je neobično, čak i simpatično, slušati kako predmeti imaju svoje želje.
Kako se gomila sve više odloženih stvari, tekst prelazi iz svakodnevnog nereda u sliku rastanka. „I dopiero gdy zawoła Bóg“ [I tek kada Bog pozove], pripovedač će se oprostiti od svega i ponovo krenuti bos. „Zamkną za mną drzwi, nie zabiorę nic“ [Zatvoriće vrata za mnom, neću poneti ništa] zvuči jednostavno i konačno: kada dođe taj trenutak, ni frak, ni kaput, ni sat, ni bilo koja druga stvar neće poći s njim. Naslovna reč „boso“ znači „bos“, bez cipela, a u ovoj pesmi taj prizor postaje znak odlaska bez imovine i bez tereta.