Mannenhart je složenica od riječi mannen (muškarac) i hart (srce), a znači „muško srce” ili „srce muškarca”. Riječ je posebno zanimljiva jer je središnja metafora pjesme: muškarac izvana djeluje hladno i čvrsto poput kamena, ali iznutra je ranjiv i sposoban osjećati bol.
U pjesmi „Mannenharten” nizozemski BLØF, uz gosta Nielsona, govori muškarac koji teško pokazuje što se događa u njemu. Kad šuti, zapravo ima mnogo toga za reći: „Als ik zwijg, wil ik zoveel zeggen” [Kad šutim, želim toliko toga reći]. A kad počne govoriti, toliko se usredotoči na vlastite riječi da više ne sluša drugu osobu. Ta je proturječnost pomalo smiješna, ali i vrlo prepoznatljiva. Priznaje da je nepažljiv, da zaboravi kompliment ili ne čuje što mu partnerica govori, iako misli da je ona najdraža osoba.
Središnja slika pjesme nalazi se u stihu „Van buiten lijk ik hard” [Izvana izgledam tvrd], nakon čega slijedi poziv: „Prik er eens doorheen” [Probodi kroz to, probij se kroz tu vanjštinu]. „Čovjek od kamena” ovdje nije bezosjećajan čovjek, nego netko tko skriva osjetljivu unutrašnjost. Zato naslov „Mannenharten” znači „muška srca”, a „mijn mannenhart” [moje muško srce] zvuči pomalo šaljivo i pomalo ranjivo. Na kraju pripovjedač kaže da je istodobno „Een jochie en een vent” [dječak i odrasli muškarac]: odrastao je, ali u njemu još postoji dječačka nespretnost. Poruka voljenoj osobi jednostavna je: nemoj zaključiti da je netko hladan samo zato što ne zna dobro slušati, govoriti ili pokazati osjećaje.