S'acharner znači 'uporno se truditi', 'insistirati' ili 'ne odustajati', često sa konotacijom preteranog ili uzaludnog napora. To je snažan glagol koji se ne sreće svakodnevno.
U pesmi, Indila peva: "Pourquoi s'acharner? Tu recommences!" (Zašto se uporno trudiš? Ponovo počinješ!). Ovde se odnosi na bol ili patnju koja se uporno vraća, uprkos njenim pokušajima da je prevaziđe, dajući reči dubok emotivni naboj.
Zamisli scenu: hodaš sama kroz pariski metro, potpuno izgubljena, dok te kida bol koju nazivaš svojom „slatkom patnjom“ (douce souffrance). Upravo o tome peva francuska pevačica Indila u svom pop hitu „Dernière Danse“. Ona bez zadrške priznaje da se oseća beznačajno (Je ne suis qu'un être sans importance — Ja sam samo biće bez važnosti) i koristi ulični sleng kada kaže da je „un peu paro“ (malo paranoična, od reči paranoïaque). Umesto da sedi i tuguje u četiri zida, ona bira pokret: traži taj jedan, poslednji ples kako bi pobegla od ogromne tuge i naterala svet da krene ispočetka.
Kroz ceo refren ona se bori sa prazninom na ulicama Pariza. Grad svetlosti joj bez voljene osobe deluje kao obična, prazna pozorišna scenografija koja samo sija (ma vie n'est qu'un décor qui brille, vide de sens — moj život je samo sjajna dekoracija, prazna i bez smisla). Zato Indila prkosi svemu: pomera nebo danju i noću, pleše sa vetrom i kišom, tražeći samo malo ljubavi i kap meda (un brin de miel). Iako u gomili i buci trči uplašena da će se bol vratiti, ona na kraju širi ruke i „poleće“ iznad svega, podsećajući nas da je i pored svih rana ona ipak samo „dete ovog sveta“ (Je suis une enfant du monde).