Musa znači 'muza'. To je riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru, ali je vrlo prepoznatljiva i ima bogato kulturno značenje.
U kontekstu pjesme, 'Musa' se odnosi na glazbu, koja je za pjevača inspiracija i pokretačka snaga. Ona ga poziva da je dodirne prstima kroz klavir, naglašavajući njezinu umjetničku i inspirativnu ulogu u njegovom životu.
Zamisli da te netko pita za koga živiš, a ti ispališ cijelu baladu o jednoj ženi — samo da bi na kraju ispalo da pjevaš o notama na papiru. Talijanski tenor Andrea Bocelli i Giorgia u pjesmi "Vivo Per Lei" rade točno to. Na prvu zvuči kao klasična ljubavna priča u dvoje, ali misteriozna "ona" zapravo je glazba. Andrea priznaje: "Vivo per lei da quando sai / La prima volta l'ho incontrata" (Živim za nju otkad sam je, znaš, prvi put sreo), a Giorgia mu odmah bez pardona poručuje neka ne bude ljubomoran jer "Lei è di tutti quelli che / Hanno un bisogno sempre acceso" (Ona pripada svima onima koji imaju vječno upaljenu potrebu). Usporedba sa stereom u sobi usamljenog klinca ("Come uno stereo in camera / Di chi è da solo") pogađa ravno u sridu — glazba popunjava prazan prostor kad nema nikog drugog.
Tekst je pun zanimljivih slika: opisuju je kao muzu koju dodiruju prstima preko klavira ("Attraverso un pianoforte"), ali i kao nešto što te povremeno udari u glavu, no bez boli ("A volte picchia in testa, ma / È un pugno che non fa mai male"). Andrea pjeva o putovanjima s jednog nastupa na drugi, o patnji na putu, no sve to nestaje kad stane pred mikrofon. Pred sam kraj napokon odbacuju sve metafore: "Perché la musica lo sai / Davvero non l'ho mai tradita" (Jer glazbu, znaš, uistinu nikada nisam izdao). Ako tražiš melodiju uz koju ćeš vježbati talijanske izraze dok učiš kroz hrvatski, ova pjesma je čista ljubav prema zanatu, bez trunke cinizma.