Ertage dolazi od glagola ertragen, što znači 'podnositi', 'izdržati' ili 'tolerisati'. To nije svakodnevna reč, ali je ključna za razumevanje osećanja u pesmi.
U kontekstu pesme, pevač kaže: "Das ich nicht mehr ertrage" (To više ne mogu da podnesem). Ova reč savršeno prenosi njegovu iscrpljenost i frustraciju zbog situacije sa bivšom devojkom, čije stvari još uvek leže kod njega. Izražava dubok osećaj nemoći i želje da se oslobodi tereta.
Znaš onaj neprijatni trenutak kada raskineš s nekim, ali stan ti je i dalje pun njegovih stvari? Nemački rok sastav AnnenMayKantereit u pesmi „Pocahontas” pogađa tačno u taj centar. Pesma počinje na stanici: „An der Haltestelle stehen / Und es tut weh” (Stojimo na stanici / I boli). Likovi se ne nalaze zato što žele romantiku, već zato što kod njega leži gomila njenih stvari koje više ne može da gleda: „Weil bei mir so viel Zeug von dir rum liegt / Das ich nicht mehr ertrage” (Jer kod mene leži toliko tvojih stvari / Koje više ne mogu da podnesem). Torba je velika („Die Tasche ist groß”), stvari se pakuju, a on priznaje da je zaglavljen u limbu gde je niti drži, niti pušta: „Ich halt' dich nicht fest / Und lasse dich nicht los”.
Tekst je osvežavajuće iskren i nimalo ulepšan. Henning May peva kako su zapravo predugo bili zajedno da bi sad prekinuli, ali odmah sam sebi skače u usta i priznaje istinu: „Aber das ist ein verdammt beschissner Grund” (Ali to je prokleto usran razlog). Ta reč beschissen je odličan nemački sleng za nešto što je potpuno bezveze ili užasno. Iako sve puca i on stalno ponavlja „Es tut mir Leid Pocahontas” (Žao mi je, Pokahontas), priznaje da ga i dalje pogađa gde ona spava, koristeći neformalan glagol pennen: „Und mir ist nicht egal / Wo du gerade pennst” (I nije mi svejedno / Gde trenutno dremaš). Bez patetike, samo bolno poznata realnost jednog kraja.