Necunoscut znači 'nepoznato'. To je reč koja se često koristi u svakodnevnom govoru, ali u ovoj pesmi dobija dublje značenje.
Irina Rimes peva: "Mamă, te-am crezut, mi-a fost frică de necunoscut" (Mama, verovala sam ti, plašila sam se nepoznatog). Ovde se 'necunoscut' odnosi na strah od budućnosti, neizvesnosti i svega što život nosi, što je univerzalna emocija i čini reč veoma rezonantnom u kontekstu pesme.
Ova pesma je kao telefonski poziv koji nikada niste očekivali da čujete. Irina Rimes, pevačica iz Moldavije i Rumunije, vodi iskren razgovor sa svojom majkom, a mi smo tu da prisluškujemo. Počinje prisećanjem na majčine savete: „Mama îmi spunea „fată, vezi că lumea-i rea!'“ (Mama mi je govorila: „Devojčice, pazi, svet je zao!“). Uprkos upozorenjima, ona je sledila svoj put. Njena majka ju je takođe podstakla da se drži muzike, govoreći joj: „Muzica ta te va salva“ (Tvoja muzika će te spasti).
Sada, daleko od kuće i osećajući se kao stranac, ona peva o dubokoj nostalgiji. Refren je molitva upućena prirodi: „Du-mă vântule... Du-mă acasă“ (Ponesi me, vetre... Ponesi me kući). Ona se oseća otuđeno i neshvaćeno, pevajući: „Eu nu sunt străin, eu nu sunt ca voi“ (Ja nisam stranac, ja nisam kao vi). Pesma se završava dirljivim obećanjem: „Și te voi suna după piesa asta“ (I pozvaću te posle ove pesme), što celoj priči daje osećaj neposrednosti i lične ispovesti.